Što ako moje dijete ima autizam?

Većina djece koja s vremenom budu dijagnosticirana sa poteškoćama iz spektra autizma počnu pokazivati simptome u prosjeku između 12 i 18 mjeseci života, no često nisu službeno dijagnosticirana do pete ili šeste godine. Do otezanja tog procesa dolazi zbog mnogo razloga - manjak kvalificiranih dijagnostičara, duge liste čekanja, visoka cijena procesa - no nerijetko se radi i o tome da roditelj jednostavno nije siguran. Što ako prođem sav taj proces i platim sve te novce a dijete mi samo malo kasni u miljokazima? Ili, što ako prođem taj proces i odgovor je da? Što ako se moram suočiti s time da moje dijete ima razvojni neurološki poremećaj koji će mu možda afektirati život zauvijek? Što ako će ljudi oko njega vidjeti samo tu prokletu etiketu?

Kao majka djeteta sa neurodiverzitetom, vjerujte da razumijem. No kao stručnjakinja na području autizma, mogu vam reći jedno - najbolje što možete napraviti sa svoje dijete sa razvojnim poteškoćama bilo kojeg oblika je započeti sa ranom intervencijom što je prije moguće.

Dob između 12 mjeseci i 4 godine ključna je u razvoju vještina povezanih sa najvećim deficitima u kasnijoj dobi kod djece sa poteškoćama iz spektra autizma. U te tri godine razvijamo recipročnu komunikaciju sa drugim osobama, gradimo interes i interakciju sa okolinom, usvajamo vještine kroz oponašanje roditelja i vršnjaka. U toj dobi svaki dan, cijeli dan kroz doticaj sa svijetom oko nas vježbamo igru i prilagođavanje emocionalnih reakcija. Učimo kako učiti, kritički razmišljati i donositi odluke.

Sve nabrojane vještine neophodne su za visoku kvalitetu života, to jest za život koji je siguran, samostalan i sretan. Rana intervencija povezana je sa “optimalnim ishodima” u svim tim pogledima. Djeca koja su u djetinjstvu sudjelovala u intenzivnom programu rane intervencije, sa ili bez dijagnoze, u kasnijoj dobi pokazuju bolje jezične, socijalne i motoričke sposobnosti te imaju viši kvocijent inteligencije, što se očituje u većoj sposobnosti rješavanja problema. 14% djece sa tim iskustvom u ranom djetinjstvu, sa 13 godina se više uopće ne kvalificiraju za dijagnozu PSA, što znači da poteškoće u tri glavne domene povezane sa autizmom (komunikacija, socijalno-emotivni razvoj i restriktivno ili repetitivno ponašanje) više ne uzrokuju značajne smetnje u dnevnom životu djeteta. (Izvori ovdje, ovdje, ovdje i ovdje).

Naravno, veliki problem na području Lijepe Naše je da roditelj sa najboljom namjerom najčešće neće moći primiti 10-20 sati terapije tjedno - što zbog financijskih razloga, što zbog nedostatnog vremena u vlastitom rasporedu, što zbog manjka stručnjaka specijaliziranih u pružanju kvalitetne terapije na našem području, što zbog nedostatka podrške od strane obitelji ili zajednice. Resursi za roditelje ne postoje u dovoljnom broju, ali njihova edukacija i znanje itekako mogu biti presudni u kvaliteti rane intervencije koju dijete prima.

Dok je najbolje za roditelja i dijete imati 1:1 podršku kvalitetnog stručnjaka, roditelj je više no sposoban sam se informirati o raznim metodama rane intervencije koje može početi samostalno aplicirati u kućnom okruženju te u svakodnevnom ophođenju. Early Start Denver Model, na primjer, model je rane intervencije za djecu od 12-48 mjeseci fokusiran na izgradnju pozitivnih odnosa djeteta i okoline. Učenje se odvija tokom svakodnevnih aktivnosti, a interakcija i komunikacija potiču se kroz igru. Stranica www.helpisinyourhands.org pomaže roditeljima diljem svijeta naučiti aplicirati te metode u kućnom okruženju te kroz svakodnevan život. Stranica www.raniklik.hr može vam pomoći pronaći stručnjaka rane intervencije na vašem području kroz tražilicu koja će vam pokazati dostupnu potporu diljem hrvatske.

Vi to možete!!!