Prethodničke intervencije za smanjenje problematičnog ponašanja

Kada razmatramo bilo kakvu potencijalnu intervenciju sa ciljem smanjivanja problematičnog ponašanja, trebamo pažljivo istražiti i prethodnike tog ponašanja. Prethodnici, jednostavno rečeno, su promjene u okolini koje se dešavaju neposredno prije ponašanja kojeg smo selektirali za smanjenje. One služe kao svojevrsni okidač za naše ponašanje jer nam svojom pojavom signaliziraju predstojeće pojačanje, odnosno nagradu, za određeno ponašanje. Razmotrite sljedeći primjer:

Učiteljica prilazi učenikovoj klupi i daje mu radni listić uz uputu “Molim te ispuni ovo.” Učenik podere radni listić, te počne vikati. Učiteljica ga šalje u hodnik da se smiri.

U ovom scenariju, prethodnici su sljedeći: prilazak učiteljice, prezentacija radnog listića, te zadana uputa. Ta tri prethodnika (zovemo ih prethodničkim stimulusima) pojavila su se netom prije pojave nepoželjnog ponašanja, te u većini slučajeva možemo pretpostaviti da su nekako funkcionalno povezana sa njime. Ako želimo biti sigurni (a trebali bi biti, kako bi nam intervencija bila točna i efektivna), napraviti ćemo Funkcionalnu Analizu Ponašanja (Functional Behavior Assessment ili FBA) i zadobiti informaciju o funkciji učenikovog ponašanja (više o funkcijama pročitajte ovdje).

Na temelju rezultata Funkcionalne Analize Ponašanja, moći ćemo napraviti Plan Bihevioralne Intervencije, dokument koji će nama (i svim ostalim osobama koje su u doticaju sa učenikom ili ga podučavaju) opisati kako reagirati na ponašanje kada se ono počne događati te koje ćemo povezane vještine pojačavati. Uz to, PBI dokument će nam reći kako proaktivno i preventativno intervenirati, odnosno koje ćemo prethodničke intervencije provoditi i na koji način.

Prethodničke strategije znače mijenjanje okoline prije početka negativnog ponašanja, sa ciljem prevencije odnosno sprečavanja ponašanja u potpunosti. To može uključivati:

• Smanjenje učenikove motivacije za tim ponašanjem, na primjer pomoću pojednostavljivanja zadatka (predstavljanje jednog po jednog zadatka umjesto cijelog radnog listića odjednom)

• Korištenje učenikovih interesa u samom zadatku (npr, zadatci se rješavaju na tabletu umjesto na radnom listiću)

• Upotrebu vizualne podrške kako bi učeniku prikazali nadolazeće aktivnosti (npr sličice na učenikovom stolu koje naznačuju “prvo radni listić, onda [motivirajuća aktivnost]”)

• Programiranje nagrade za prikladno ponašanje (npr, ispunjavanje radnog listića dovodi do privremenog pristupa omiljenoj igračci, aktivnosti, videu ili podražaju)

• Davanje izbora o nekom segmentu zadatka (npr, učenik može birati da li će napraviti zadatak na listiću ili na ploči)

• Podučavanje alternativnog ponašanja iste funkcije (npr, umjesto negativnog ponašanja kako bi dobio odmor od matematike, učenik pristojno zatraži odmor na drugi način)

Istina je da prethodničke intervencije zahtijevaju planiranje s namjerom, što nekada znači trošenje malo više vremena na planiranje prezentacije zadatka te posljedice za prikladno ponašanje. No vrijeme utrošeno na to često je puno manje od vremena koje nerijetko biva utrošeno na borbe sa neželjnim ponašanjem. Također, rezultati za učenika su puno bolji kada namjenski koristimo prethodničke intervencije jer one znače funkcionalno učenje vještina bitnih za osiguranje uspješne akademske i poslovne budućnosti. Pripremanje ovakvih strategija unaprijed u nekim slučajevima će drastično smanjiti pojavu neželjenih ponašanja u učionici i u našem domu.