27 dokazanih strategija koje se koriste u primijenjenoj analizi ponašanja (treći dio, #21-#27)

Nastavljamo listu dokazanih strategija često upotrebljenih u primijenjenoj analizi ponašanja. Prvi dio liste pogledajte ovdje, a drugi ovdje.

1. Analiza zadataka. Kompliciranije zadatke sa više koraka (kao na primjer tuširanje, oblačenje ili pripremu hrane) raščlanjujemo na više manjih, lakše podučivih zadataka koje potom možemo podučavati zasebno ili lančano.

2. Lančanje. Lančanjem povezujemo manje dijelove većeg, kompliciranijeg zadatka kako bi učeniku olakšali učenje dužih i/ili složenijih ciljeva. Lančano učenje možemo započeti prvim korakom, gdje učenik prvi korak u lancu aktivno uči sam izvesti a mi mu pomažemo dovršiti zadatak do kraja (lančanje unaprijed), ili možemo dodati svoju punu pomoć prvotnim koracima a aktivno podučavati korake od zadnjeg prema prvom (lančanje unatrag).

3. Video modeliranje. Ovaj način podučavanja koristi video snimke primjera prikladnog ponašanja. Snimati se mogu odrasle osobe koje modeliraju ciljanu vještinu, neurotipični vršnjaci ali i sam učenik. Video snimka gleda se periodično ili neposredno prije potrebe za korištenjem vještine.

4. Vizualna podrška. Slike, znakovi, crteži, tekstualni podsjetnici i ostali oblici vizualne podrške koriste se kao pomoć pri učenju nove vještine ili pri samostalnom navigiranju okoline.

5. Vizualni rasporedi. Slike grupnih ili samostalnih nadolazećih aktivnosti umeću se u učenikov raspored kako bi učenik samostalno mogao prepoznati aktivnosti u rasporedu te preći sa jedne aktivnosti na drugu bez pomoći druge osobe. Ova metoda često služi za smanjenje ili eliminiranje anksioze koju puno učenika osjeća pri prelasku između aktivnosti. Također je korisna za podučavanje i poticanje samostalnog rada od više uzastopnih zadataka / aktivnosti.

6. Bihevioralni ugovori. Bihevioralni ugovor možemo sklopiti sa starijim i/ili naprednijim učenikom koji već ima iskustva sa pojačanjem ciljanih ponašanja te može razumjeti i poštivati dogovor uz dostatnu motivaciju. Pisani ugovor između skrbnika i učenika služi kao motivacija i podsjetnik koji učeniku jasno govori kada će pristup željenoj aktivnosti biti dozvoljen, u kojim uvjetima i za koji obrazac ponašanja. Ugovor također specificira što se događa ako ugovor nije poštovan od strane učenika, te također koja je obaveza skrbnika.

7. Generalizacija. Generalizacijom ciljano podučavamo učenika kako da naučenu vještinu aplicira u drugačijim okolnostima, na primjer sa drugim osobama, u drugim okruženjima, ili sa drugim materijalima. Dok se ta vještina obično spontano razvija kod neurotipične djece, kod djece sa poteškoćama iz spektra autizma često mora biti vještina ciljana za poduku odnosno pojačanje.