27 dokazanih strategija koje koristimo u primijenjenoj analizi ponašanja (prvi dio, #1-#10)

2014. godine, američka organizacija The National Professional Development Center in Autism Spectrum Disorders detaljno je proučila sva postojeća istraživanja na temu primijenjene analize ponašanja počevši od 1990te godine. Na temelju nalaza, sastavili su listu od 27 znanstveno dokazano djelotvornih strategija koje od tada preporučaju za korištenje pri podučavanju osoba sa poteškoćama iz spektra autizma. Iako nije nužno niti preporučljivo koristiti svih 27 strategija sa svim učenicima, bitno je znati što te naučne strategije jesu i kako se koriste. Strategije, odnosno kombinaciju strategija bitno je individualizirati svakom učeniku ponaosob. Proučimo malo tu listu.

1. Prethodničke intervencije. Ovo je metoda prevencije koja se koristi prije nego što se ponašanje koje želimo smanjiti ili povečati desilo, to jest prije nego što je započelo. Promjenama u okolini želimo smanjiti učenikovu motivaciju za negativnim ponašanjem, to jest povećati motivaciju za korištenjem alternativne vještine.
   

2. Diferencijalno pojačanja alternativnih, neuskladivih ili drugih ponašanja. Diferencijalno pojačanje znači da je pojačanje pruženo za željena ponašanja, dok se neželjena ponašanja ignoriraju, to jest ne dolaze do željene posljedice. Diferencijalno pojačanje drugih ponašanja znači da pojačanje dajemo kada učenik u određenom vremenskom periodu ne pokaže ponašanje koje smo selektirali za smanjenje. Primjer: agresivan učenik dobije token svaki puta kada prođe par minuta da nije udario; kada skupi 5 tokena, može ih zamijeniti za 10 minuta na kompjuteru. Diferencijalno pojačanje alternativnih ponašanja znači da pojačanje dajemo kada učenik umjesto ponašanja koje smo selektirali za smanjenje pokaže određenu vještinu iste funkcije koju smo odabrali kao alternative. Primjer: za učenika koji udara kada ne želi više raditi na zadanom zadatku, pojačavamo verbalno potraživanje odmora. Diferencijalno ponašanje neuskladivog ponašanja znači da pojačanje dajemo kada učenik umjesto ponašanja selektiranog za smanjenje pokaže određenu vještinu iste funkcije koju je fizički nemoguće pokazati istodobno kao ponašanje selektirano za smanjenje. Primjer: za učenika koji udara suučenike dok hoda hodnikom, pojačavamo držanje ruku u džepu dok smo u hodniku.
   

3. Diskretno učenje. Ovo je metoda učenja vođena od strane podučavatelja odnosno terapeuta. Sastoji se od kratkih ali repetitivnih prilika za učenje odnosno pokazivanje točnog odgovora; terapeut postavi zahtjev, učenik respondira (točno ili netočno), terapeut daje prikladnu posljedicu (pojačanje ili korekcija) te odmah započinje novu priliku. Ova metoda najkorisnija je sa učenicima sa teškim poteškoćama koji najbolje uče uz ponavljanje te jasno razumljive, direktne posljedice.
   

4. Gašenje ponašanja. Gašenje ponašanja nastaje kada je ponašanje “odrezano” od posljedice koja ga održava. Na primjer, u slučaju učenika za kojeg smo pokazali da plače jer ne želi više sudjelovati u grupi, plakanje više ne smije dovoditi do izdvajanja iz grupe. Imajte na umu da imamo moralnu i etičku obavezu podučavati vještine umjesto samo smanjivati neželjena ponašanja. U ovom slučaju, procesu gašenja plakanja dodali bi diferencijalno pojačanje alternativne vještine (npr pristojnog pitanja za kratki odmor).
   

5. Vježba. Strateško korištenje vježbe može biti vrlo korisno za poboljšanje fizičkog i mentalnog fitnesa učenika sa poteškoćama iz spektra autizma.
   

6. Funkcionalna procjena ponašanja. Ova procjena koristi se kako bi procijenili funkciju ponašanja kojeg ciljamo za smanjenje. Na primjer, kod djeteta koje se nekada u učioni koristi agresijom, napraviti ćemo funkcionalnu procjenu ponašanja koja će se sastojati od razgovora sa osobama koje učenika poznaju, analiziranja prethodnika i posljedica ponašanja, direktne opservacije učenika u situacijama koje obično izazivaju agresiju, itd. Funkcionalna procjena potrebna je kako bi bili sigurni da je izabrana intervencija, odnosno odabrano zamjensko ponašanje i pojačanje, prikladno.
   

7. Modeliranje. Modeliranjem učeniku prikazujemo kako očekivano ponašanje izgleda. Drugim riječima, prije nego što očekujemo da učenik pokaže vještinu selektiranu za pojačanje, mi ju demonstriramo.
   

8. Poduka u prirodnom okruženju. Prirodno učenje odvija se u učenikovoj prirodnoj okolini, uz prirodno zadane zahtjeve i pojačanja koja bi se u prirodnom okruženju pojavila. Na primjer, ako želimo raditi na učenikovom ponašanju u dućanu, išli bi zajedno u dućan te prikladno ponašanje nagradili npr zasluženom čokoladicom iz tog istog dućana.
   

9. Roditeljski implementirana intervencija. Ova vrsta intervencije, kao što samo ime kaže, implementirana je od strane roditelja koji koriste individualizirane strateške intervencije kako bi povećali pozitivne prilike za poduku i učenje bitnih vještina. Roditelji kroz strukturirano vođenje stručnjaka uče kako implementirati te strategije u vlastitom domu i zajednici.
   

10. Vršnjačke strategije. U ovoj vrsti intervencije, neurotipični vršnjaci (suučenici, braća i sestre, prijatelji) se koriste kao pozitivni modeli za željeno ponašanje. U nekim slučajevima, vršnjaci uče kako kroz jednostavne strategije potaknuti svog suučenika, brata/sestru ili prijatelja na korištenje željene vještine, ili kako pravilno reagirati na pojavu neželjenog ponašanja.